Digitalizacija olakšava uvodjenje cirkularne ekonomije

by
https://www.krstarica.com/wp-content/uploads/2019/12/Beta-rpsaxzhga2.640x360_rss-750x430.jpg
Foto: Beta

Uvodjenje inovacija, digitalizacija i korišćenje novih tehnologija mogu da olakšaju i ubrzaju uvodjenje modela cirkularne, zelene, ekonomije u Srbiju, koji bi pored očuvanja resursa i životne sredine, podigao konkurentnost domaće privrede, ocenjeno je danas na skupu o digitalizaciji i cirkularnoj ekonomiji.

„Konvencionalni, linearni način proizvodnje i potrošnje je neodrživ, jer negativno utiče na potrošnju prirodnih resursa i životno okruženje“, rekla je stalna predstavnica Programa Ujedninjenih nacija za razvoj (UNDP) Fransin Pikap na konferenciji „Zavirimo u budućnost – Curkularno kroz digitalno“.

Istakla je da u toj oblasti ima još mnogo toga da se radi, jer trenutno samo devet odsto svetske privrede posluje po modelu cirkularne ekonomije.

Zbog toga će i nova Evropska komisija uskoro da predstavi novi Zeleni plan (Green deal) EU koji će, naglasila je Pikap, značiti da cirkularna ekonomija postaje prioritet zemalja Unije.

Kako je dodala, to bi trebalo da omogući da do 2050. godine EU bude bez emisije CO2, kao i da se uštedi oko 600 milijardi evra.

Predsedavajuća Evropske stejkholder platforme za cirkularnu ekonomiju (ECESP) i osnivač Instituta za cirkularnu ekonomiju Cirkularne promene (Slovenija) Ladeja Godina Košir ukazala je da cirkularna ekonomija nije samo racionalno korišćenje otpada kao resursa, već model poslovanja koji omogućava da se materijali i proizvodi mogu više puta upotrebiti.

Kako je objasnila, to je sistemski pristup, što znači da se već pri dizajniranju mobilnog telefona planira mogućnost njegove popravke i što dužeg korišćenja, kako se ne bi desilo da se uredjaj menja nakon dve godine, kao što je sada slučaj, čime se rasipaju resursi, odnosno materijali i energija.

Dodala je da i naizgled „čiste tehnologije“, poput proizvodnje električnih automobila, zahtevaju cirkularni model poslovanja, kako bi se utvrdilo iz kojih izvora će se dobijati energija i materijali, šta raditi baterijama kada se istroše i slično.

„Primena cirkularne ekonomije nije skupa, jer i pored velikih ulaganja koja zahteva, omogućava da se na najbolji način upravlja resursima kojih je sve manje i čije cene su sve veće, čime se poećava konkurentnost privrede“, kazala je ona.

Godina Košir je istakla da su privredne grane koje bi najpre mogle da primene model cirkularne ekonomije u Srbiji i regionu gradjevinska industrija, poljoprivreda, energetika.

Pomoćnik ministra zaštite životne sredine Srbije Slobodan Perović kazao je da za Srbiju izazov u ovom trenutku predstavlja i to što u upravljanju otpadom i otpadnim vodama u punoj meri nije uspostavljen ni linearni model.

„I dalje u najvećem broju opština i Srbiji imamo upravljanje otpadom čije je ishodište sanitarna deponija, dok je stepen reciklaže mali“, kazao je on.

Zato će, kako je naveo, tranzicija ka cirkularnom modelu biti zahtevnija i moraće da se preskoče pojedini stadijumi razvoja.

Analitičar u Centru za evropsku politiku (Belgija) Stefan Šipka kazao je da proces digitalizacije i cirkularne ekonomije moraju da budu sinhronizovani i u praksi i na nivou javnih politika.

„Digitalizacija može da pospeši razmenu informacija i podataka od dizajna proizvoda, izrade, distribucije, prodaje i upotrebe, pa do upravljanja otpadom“, rekao je Šipka.

Naglasio je i da sam proces proizvodnje može biti unapredjen uz pomoć digitalnih tehnologija, uvodjenjem robota i automatizacije, koji poboljšavaju industrijske procese i reciklažu, ili na primer procese istraživanja materijala pre pravljenja proizvoda. 

Srbija bi mogla, dodao je, da unapredi stanje i time što bi mogla da koristi raziličite instrumente poput poreskih olakšica, povraćaja PDV-a za proizvode koji su nastali u skladu sa standardima cirkularne ekonomije, dodatnog unapredjenja odredbe o produženoj odgovornosti proizvodjača za proizvod koji plasira na tržište ili da uvede oznake za proizvode i usluge koji poštuju postulate cirkularne ekonomije.
Potom, kako je naveo Šipka, javne nabavke mogle bi da budu prijemčivije za te proizvode ili da se proizvodi dizajniraju u skladu sa ekološkim standardima, koji ne podrazumevaju samo energetsku efikasnost, nego i to da je u njihovoj izradi primenjivan model cirkularne ekonomije, odnosno da se mogu reciklirati.

(Beta)