Film sedmice: Irac

Novi film Martina Skorsezija (Martin Scorsese) uvijek je događaj. "Irac" (The Irishman) tim prije jer je na male ekrane (riječ je o produkciji "Netfliksa") došao u osvit Skorsezijeve kritike superherojskih filmova, te "Džokera" (Joker), superherojskog filma koji je svoj uspjeh u velikoj mjeri postigao zahvaljujući Skorsezijevoj matrici na kojoj se zasniva i kojom se služi. Samim tim, uzbuđenje oko premijere novog Skorsezijevog filma, novog nakon "Tišine" (Silence) iz 2016. godine, očekivana je stvar. Međutim, sa velikim očekivanjima obično dolaze i razočarenja.

Za dio tog razočarenja zaslužan je upravo "Netfliks" koji je, po svojoj prirodi, Skorseziju dao apsolutnu slobodu. Sa jedne strane, apsolutna sloboda jeste cilj ka kojem svaki autor teži, dok sa druge ona nerijetko postane kamen spoticanja jer često je važno znati kada treba stati. U tom smislu, "Netfliks" je njegova Ahilova peta.

Govorim, naravno, o dužini filma koji traje 209 minuta, odnosno tri i po sata. Podrazumijeva se da kod dobrih reditelja, onih koji su vješti u svom poslu, poput Skorsezija, ta dužina ne predstavlja nikakav problem pod uslovom da je opravdana, što ovdje i nije uvijek slučaj.

Sloboda je Skorseziju dozvolila da okupi svoju ekipu iz snova, koja pored glumaca (Robert de Niro, Al Pacino, Harvey Keitel, Joe Pesci itd.) podrazumijeva i scenaristu Stivena Zeilijana (Gangs of New York) i direktora fotografije Rodriga Prietu (Wolf of Wall Street), te Telmu Šunmejker (Raging Bull, The King of Comedy, Goodfellas, Gangs of New York…), Skorsezijevu dugogodišnju montažerku bez koje on danas sigurno ne bi bio to što jeste.

Svi oni zajedno stvorili su film koji jeste dobar, jeste zanimljiv, jeste vizuelno izvanredan (sa izuzetkom tehnike podmlađivanja koja još uvijek strašno dekoncentriše i zahtijeva usavršavanje), jeste zabavan, ali prosto nije veliki film. Ne u rangu onoga što od Skorsezija očekujemo, posebno onda kada ga stavimo rame uz rame sa njegovim ranijim mafijaškim remek-djelima. 

Ocjena: 4/5